Vrijednost Ajetul-kursije

Ono što želimo jeste podsjetiti vas na važnost učenja Ajetul-Kursije, odnosno 255. ajeta drugog kur’anskog poglavlja, u kojem Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: ”Allah je- nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata o nebesa i Zemlju i Njemu n dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!”

U ovim danima preporučljivo je što više učiti Ajetul-Kursijju i moliti Uzvišenoga Boga, dž.š., da nam pomogne prebroditi iskušenja koja su pred nama. U mnogim hadisima naš poslanik Muhammed, a.s., preporučio nam je učenje Ajetul-Kursijje sa objašnjenjem da je to najuzvišeniji kur’anski ajet. Po njegovim riječima osoba koja uči Ajetul-Kursiju zaštićena je od prokletog šejtana koji joj se ne približava.

”U suri El-Bekara nalazi se najuzvišeniji ajet. Ko ga bude učio u svojoj kući, u kojoj se možda bude nalazio šejtan, odmah će je napustiti. To je Ajetul-Kursijja.”

U ovim danima samoizolacije preporučeno je učenje Kur’ana, jer je to najbolji ibadet kojeg vjernici mogu prakticirati. Posebno u svojim kućama, jer je Božji Poslanik, a.s., kazao da kuća u kojoj se uči i tumači Kur’an svijetli za stanovnike neba kao što zvijezde svijetle i svjetlucaju za stanovnike Zemlje.

Ajetul-Kursija ima 50 riječi, 185 harfova i u njemu se spominje pet Allahovih lijepih imena: Allah, El-Hajj, El-Qajjum, El-Alijj i El-Azim. Prenosi Ibni Mes’ud da je Poslanik, alejhi sselam, rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige imat će za to sevap, a nagrada može biti i deseterostruka. Ja ne kažem da je elif-lam-mîm jedno slovo/harf, nego je elif harf, lam zaseban harf i mim isto tako zaseban harf.”

Uzvišeni Bog u Kur’anu kaže:”Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili. U Kur’anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve proturječnosti, da bi se Gospodara svoga pobojali.” (Ez-Zumer, 27-28)