Propisi i obaveze

Itikaf

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i na sve njegove ashabe...

Allah je Svojim robovima propisao različite vrste ibadeta, kako bi Mu iskazivali pokornost, sjećali Ga se i osjećali strahopoštovanje prema Njemu. Jedan od tih ibadeta jeste i itikaf u džamijama. Itikaf u arapskom jeziku ima značenje boravka i obavezivanja, kao što je Allah Uzvišeni rekao: ”U kojem su isti onaj koji boravi (‘akif), kao i oni koji su u prolazu.”

U terminološkom smislu itikaf znači boravak u džamiji s ciljem iskazivanja pokornosti Allahu Uzvišenom. Stoga, u suštini itikaf označava boravak u džamiji s nijjetom približavanja Allahu, dok učenje Kur’ana, zikr, dova i ostali segmenti ibadeta ne utječu na ispravnost itikafa. Itikaf je propisani ibadet, kao što se navodi u riječima Uzvišenog: “Ne bi li njih dvoje pročistilo kuću Moju radi onih koji tavafe…”

Islamski pravnici jednoglasno smatraju da je itikaf mustehabb i da nije obavezan. U vezi s tim Ibnul-Munzir je rekao: ”Učenjaci su se složili da je itikaf sunnet, dakle nije obavezujući kao farz, izuzev u situaciji da ga određena osoba sama sebi stavi u obavezi zavjetom – nezr, tada dotičnoj osobi postaje obavezan!”

Onome koji obavlja itikaf dozvoljeno je da prekine itikaf, pa makar i bez ikakvog razloga, jer okončanje itikafa nije obavezujuće poput recimo posta. Shodno tome, ako čovjek ima potrebu za izlaskom, prekinut će itikaf i nije dužan učiniti keffaret, s tim što je nastavljanje itikafa preče i bolje izuzev ukoliko se izlaskom postiže određena korist.

Itikaf u zadnjih deset dana ramazana, prema najispravnijem mišljenju, počinje od zalaska sunca 21. noći, a završava se također zalaskom sunca uoči bajramske noći na kraju mjeseca ramazana, jer je noć pratilja dana koji slijedi te je 21. noć u sastavu zadnjih deset noći, i sve njih obuhvata tekst hadisa Ebu Seida koji se nalazi u oba ”Sahiha”. A hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u itikaf nakon sabaha, ukazuje i pojašnjava da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u to vrijeme ušao na mjesto koje mu je pripremljeno za itikaf, te se tada osamio od ljudi, a nikako se ovim hadisom nije željelo pojasniti vrijeme otpočinjanja samog itikafa.

Za ispravnost i validnost itikafa, mimo islama i razuma, uvjetuju se još u sljedeći uvjeti:

1. Da itikaf bude u džamiji, zbog Allahovih riječi: ”…u vremenu dok itikaf u džamijama obavljate!”
Mesdžidom se smatra svaki prostor koji se nalazi u sastavu uvakufljenog objekta, tako da je itikaf validan i u dvorištu džamije, u popratnim objektima u sklopu džamije, munari, kao i na ostalim mjestima koja se nalaze u sastavu džamije. Shodno tome, ako neko itikafi izvan džamijskog prostora, takvome itikaf nije ispravan.
2. Da itikafom nijeti približavanje Allahu. Nijjet se donosi prilikom ulaska u džamiju, dakle od početka boravka u džamiji.
3. Da ne napušta mjesto gdje čini itikaf, osim zbog potrebe koju mora namiriti, poput činjenja nužde, nabavke hrane, pića, lijekova, zbog riječi Aiše, Allah njome zadovoljan bio: ”U kuću nije ulazio izuzev zbog nužde!”, a u drugom predanju stoji da je Aiša rekla: ”Ja nisam ulazila u kuću osim zbog potrebe i nužde, a bolesnik je bio u njoj, tako da nisam ni upitala o njemu osim u hodu!” Rekao je Ibnul-Munzir: ”Učenjaci su se složili da onaj koji obavlja itikaf može napustiti mjesto na kojem obavlja itikaf zbog velike i male nužde.” Stoga, izlazak mimo ovog nije ispravan.
4. Čistoća od velikog hadesa – džunupluka, mjesečnice i nifasa, jer se za dozvolu boravka u mesdžidu uvjetuje da se čistoća od ovih stvari. Rekao je Uzvišeni: ”A niti džunub osim prolaznik, sve dok se ne okupa!” U slučaju da ga zadesi džunupluk, uzet će gusul – okupat će se i ponovo otpočeti itikaf. Izvor: minber.ba

Najnovije objave

To Top