Veza namaza s rijekom života ne može biti puka pretpostavka. Onaj koji nikada ne laže, Alejhisselam, kaže: “Primjer pet dnevnih namaza koji se obavljaju u toku jednog dana i noći je kao primjer čiste rijeke (pitke vode), koja teče pored vrata nekog od vas, u kojoj se on svaki dan pet puta kupa te tako (taj postupak) ne ostavlja na njemu ni traga nečistoće (prljavštine).” Ta rijeka neprestano teče, a namaz također…
Ako bismo namaz posmatrali kroz prizmu uvjerenja da taj obred ima ulogu perača grijeha koji se dese između namaskih vremena, ustanovili bismo da ovaj hadis potvrđuje taj smisao. Međutim, ako bismo tragali za dubljim značenjem, vidjeli bismo da Poslanik, s.a.v.s., ne govori o “prljavštini” koja se sakuplja između namaza, da bi bila uklonjena. On govori o pet dnevnih namaza kao cjelini, o redovnom obavljanju namaza koji će ukloniti prljavštinu i očistiti čovjeka tako da njegov autentičan sjaj bude vidljiv.
Ovaj se hadis ne bavi brisanjem grijeha, koji bivaju anulirani nakon svakog namaza, da bismo se mi iznova vratili grijesima, a potom namazu, i anuliranju… i tako ukrug. Ovaj hadis govori o neprekidnoj interakciji s tom rijekom – namazom, kojom čistimo svoju dušu kako bismo otkrili ono najbolje što je u nama i pružili drugima svoje najbolje kvalitete.
“Brisanje svih tragova nečistoće” ne podrazumijeva grijehe koji se počine tu i tamo, već korijene tih grijeha i načine uklanjanja tih korijena. A namaz koji otvara vrata svakom dobru podstiče i razvija svaku dobru osobinu u nama. Ipak, ljudi su nemarni prema namazu koji otvara vrata ljudskom napretku.