Vjernik.com Namazi, sure, dove, hadisi, hutbe
Mi vjerujemo u Allaha dž.š., i vjerujemo da je stvorio meleke od nura, i znamo da su meleki bezgriješna i Gospodaru svome potpuno odana stvorenja. Vjerujemo da je Allah dž.š., slao Objave poslanicima svim, a da je preko posljednjeg poslanika Muhammeda a.s., čovječanstvu Kur’an objavio. Znamo, da Kur’an sadrži naredbe i zabrane, upute i savjete i da nas kroz kazivanja o predhodnim narodima i poslanicima opominje i ka pouci usmjerava. Vjerujemo da je Uzvišeni slao poslanike i da njima svima zadaća bijaše da narode kojima su poslani Istini pozovu, da ih Pravom putu usmjere, a posljednjem među njima zadaća je da Objavu konačnu dostavi i živeći je ljudima pokaže ljepotu vjere. On je s.a.v.s., uzor čovjeku do dunjalučkoga kraja. Vjerujemo da nas čeka neizbježni susret s Gospodarom svjetova i da ćemo svi na Sud konačni i pravedni doći i da će Svemoćni svakome presuditi ono što je zaslužio, i vjerujemo da je svako događanje u kosmosu Božija volja i određenje Njegovo.
Među nabrojanim šartima imanskim, treći je, vjerovanje da Allah dž.š., Objavom govori čovjeku i da je Kur’an upravo ta riječ Božija upućena nama. Šta je Kur’an onome ko ne vjeruje? Na šta, ta riječ Božija obavezuje onoga ko ne vjeruje da je to Uzvišeni rekao? Onome koji ne vjeruje, Kur’an je obična knjiga, on ne osjeća ništa kad se ajeti iz njega uče, niti se smatra krivim, ništa ga u prsima ne steže, kad se pravila kur’anskih ne drži. Mi, braćo, vjerujemo, barem tako tvrdimo, da je Allah Objave slao, i vjerujemo, koliko puta u životu smo imanske šarte izgovorili, da je Kur’an konačna Božija riječ kojoj je cilj donijeti ljudima sreću dunjalučku i spas ahiretski. Današnjeg čovjeka, međutim, opsijeda nesigurnost i strah. Sve se više zatvara u sebe, otuđuje od porodice, džemata, zajednice, pa i od samoga sebe, zato nužno nam je pitati se; vjerujemo li mi stvarno, ili samo tek formalno recitujemo, šarte našeg vjerovanja, nabrajamo? U suri Kaf Allah dž.š., kaže: „Opomeni Kur’anom onoga koji se prijetnje Moje boji“. Kaf 45. Allah nam, nas radi, naređuje da klanjamo. Klanjajući ćemo snažiti svoju vjeru, iman ćemo jačati i odlučnije se grijehu oduprijeti. Bojiš li se prijetnje Božije, ti koji ne klanjaš? Ti, koji od Allahove Knjige glavu okrećeš, a prijeti ti ona da ćeš zbog toga ovdje teškim životom živjeti a na Ahiretu slijep biti, bojiš li se? Prijetnja je iz Kur’ana tebi, da kad te u vatru bace i za razlog tvog boravka u njoj upitaju, reći ćeš: „LEM NEKU, MINEL – MUSALLIN“, „NISAM KLANJAO“. Kur’an opominje , i to, na sto trideset mjesta da se klanjati mora ako se vjernikom želi biti. Allah nam, nas radi, naređuje da postimo. Postom ćemo vjeru jačati, iman snažiti i spremniji biti da se grijehu suprostavimo. Bojiš li se prijetnje Božije, ti koji ne postiš, a ne možeš to valjanim razlogom opravdati? Prijeti Kur’an, da ko od Allahove Knjige glavu okrene teškim će životom živjeti ovdje a na svijetu budućem će biti slijep.
Ne treba Allahu, nama treba, taj izvanredni ibadet, post. Ima li išta da nas snažnije i jasnije uči ravnoteži između tijela i duše, Dunjaluka i Ahireta? Zamisli, možeš a nećeš. Zamisli, govoriš da vjeruješ, da je Kur’an Objava, a poruke njegove ne čuješ. Bog Uzvišeni kaže Poslaniku: „Opomeni Kur’anom onoga ko se prijetnje Moje boji“. Ali, šta je Kur’an onome ko ne vjeruje? Mi, kažemo da vjerujemo, zar ne? Allah nam, nas radi, naređuje da dijelimo i na taj način svjedočimo da je vjera, iman nam u srcu istinit. SADAKA, ta riječ u svojoj osnovi, u korijenu svom ima glagol SADEKA – reći istinu. Istinski vjeruje onaj ko je spreman od onoga što voli, što mu je drago, podijeliti. Ko je spreman ono za čim i sam žudi, dati drugom, osim onaj koji istinski vjeruje? Ima „vjernika“, nije malo takvih koji se vjernicima deklarišu a o naredbu Božiju, da imetak zekatom čiste i sebe sadakom štite, oglušuju. Prijeti Stvoritelj takvima da će im imetak njihov, takav neočišćen, propast biti. A Kur’an opominje one koji se prijetnje Božije boje. Sagradio neki kralj palaču pa je uljepšao, draguljima i dijamantima ukrasio, pa jednom pobožnom čovjeku koji bijaše kod njega reče: „Vidiš li ikakav nedostatak na ovoj palači, da ga otklonim?“ „Da, na njoj vidim mahanu“, kaza mu on, „ali ne možeš je otkloniti“. „Kako ne mogu, imam dovoljno novca“?, začudi se on, a čovjek mu reče: „Mahana ovoj kući jeste da u nju možeš ući, ali poslije toga nemaš garanciju da ćeš izaći, možeš i izaći, ali ne možeš biti siguran da ćeš se u nju vratiti“. Allah dž.š., nam, nas radi, vječnosti naše radi, zabranjuje grijeh i u Kur’anu prijeti kaznom. Mi govorimo, VE KUTUBIHI- u Objave vjerujemo, da je Kur’an Objava, mi vjerujemo, zar ne? Na stranicama kur’anskim mnogo je ajeta koji govore o dunjalučkoj prolaznosti, o njegovoj bezvrijednosti u odnosu na Ahiret, a on, taj bezvrijedni i prolazni dunjaluk, naša želja za prekomjernim užitkom na njemu u grijeh nas odvodi, a evo kako ga Poslanik ashabima, dakako i svima nama, prikazuje. Jedne prilike je Muhammed a.s., sa grupom ashaba naišao pored uginule ovce. Priđe joj i reče: „Ko od vas želi ovu ovcu za jedan dirhem“? Ashabi na to čudno pitanje kazaše: „Ne želimo je ni džaba, niti znamo šta bismo s njom radili“. Poslanik ponovo reče: „Da li biste voljeli da je vaša“? „Tako nam Allaha, ne znamo šta bi s njom radili nakon što je uginula“. Na to Poslanik reče: „Tako mi Allaha, doista je Dunjaluk bezvrijedniji kod Allaha od ove ovce kod vas“./ Muslim/ Da neko omalovažava Kur’an, da ga oskrnavi, mi bi se naravno tome usprotivili, demonstracijama ili na neki drugi način reagovali. Tako bismo željeli pokazati našu ljubav prema Bogu i našu odanost Njegovoj vjeri. A da mi braćo, živimo Kur’an, da se prijetnji u njemu upućenih nam bojimo, niko ne bi ni smio omalovažavati, Kur’an skrnaviti niti muslimane tlačiti. Skrnavilmo li ga mi, mi koji kažemo da ga vjerujemo a opomene i prijetnje njegove nismo čuli??? Evo šta Allah dž.š., kaže za one koji se prijetnje Njegove boje: „Koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu, njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni“ (Ez-Zumer,18). Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji Kur’ansku opomenu čuju i koji od prijetnje Tvoje strahuju. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
