Vjernik.com Namazi, sure, dove, hadisi, hutbe
Prvi je Rebiu-l-evvel. Nastupio je mjesec mevluda, onaj u kojem je rođen Allahov miljenik, svjetovima milost, Muhammed a.s.. Diljem naše zemlje, svijeta islamskog diljem, bit će organizovani različiti programi kojima će se obilježiti mevlud, rođendan poslanikov. To je naša tradicija od koje ne trebamo, bolje reći, ne smijemo, odustati i te mevludske i druge programe trebamo posjećivati jer sadržaj im je, i zikr i salavat, puni su poruka koje su nam važne za život na oba svijeta. Treba ipak naglasiti da mi nećemo biti na Sudnjem danu pitani, jesmo li poslanikov rođendan obilježili jer to ne spada u naše obligatne dužnosti, ali ćemo nesumnjivo biti pitani, jesmo li Poslanika slijedili? Podsjećam da je slijeđenje Poslanika, put koji vodi sreći i spasu, dunjalučkoj sreći, ahiretskom spasu. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Svi moji sljedbenici će ući u Džennet osim onih koji to ne htjednu, odbiju. A ko će odbiti da uđe u Džennet, Allahov Poslaniče? Ko mi se bude pokoravao ući će u Džennet, a ko mi se suprotstavi odbit će“. Poslanik se rodio u Mekki, kad stanovnici Arabijskog poluotoka bijahu na plemena podijeljeni i često jedni drugima žestoko suprotstavljeni. Kad tu bijaše nezaštićen slabi, kad se ženska djeca sramotom smatraše i živa u pijesak sahranjivaše, kad se ljudi, uprkos što su znali ko je stvorio nebesa i zemlju, kipovima klanjaše, u takvom ambijentu rodio se on s.a.v.s..
Amina, majka mu, pripovijedala je da je rađajući ga vidjela nur, svjetlo koje obasjava krajeve daleke, a historičari bilježe da se u Perziji vatra ugasila koja im božanstvo bijaše, te da se moćnog Kisre dvori urušiše. Bilo je očito da se te noći, dvanaeste rebiu-l-evvelske, desilo nešto sasvim izuzetno, a taj izuzetni događaj je u Tevratu najavljen i do takvih detalja opisan da te noći u Mekki jevreji uzvikuju, noćas se rodio Allahov Poslanik. Ovog dječaka kojem je Allah dao ime Ahmed- Muhammed, On Uzvišeni odgaja i njegov odgoj je najljepši. „Ti si na najvišem stepenu morala“. /Kalem,4./, opisuje ga Allah. Taj će dječak postati el –Emin u mladosti, a jednog od ponovo odabranih ponedjeljaka postat će Allahov Resul sa zadaćom da svjetlo koje je u ponedjeljak dvanaestog rebiu-l-evvela obasjalo daleke krajeve, sad obasja ljudska srca. Zadaća mu je da rastjera tminu, da pobijedi džehl- neznanje, da ljudima prenese i pokaže Knjigu i Mudrost, Kitabun we hikmetun. Nudit će mu se sve da odustane, sve što se od dunjaluka može ponuditi, nudit će mu. Ništa nije vrijedno da zamijeni Allahovo zadovoljstvo, da nadomjesti dunjalučku sreću koju donosi živa vjera, i da može biti iznad vječnog džennetskog užitka. Ni sunce u desnoj, ni mjesec u lijevoj ruci nisu toga vrijedni. Šta je to Poslanik od Gospodara primio i ljudima dostavio da se ni sa čim ravnati ne može, da se ničim kupiti ne može, da ništa, ni dunjaluk čitav nije tomu ravan? Donosi nam unutarnji mir koji se imanom stiče i donosi nam življenja ljepotu i sklad koje se Islamom postiže.
Bit će u ovom, danas nastupajućem, mjesecu bezbroj, diljem svijeta, programa i okupljanja koji će slaviti Allahovog Miljenika, na kojima će se o njemu i vrlinama njegovim govoriti, njegove poruke kazivati i životne mu situacije prepričavati. Ali, mi nećemo biti pitani, jesmo li njegov rođendan obilježili? Bit ćemo pitani, jesmo li njegovom stazom hodili, a ta se staza zove ISLAM. Bit ćemo pitani, jesmo li srce svoje svjetlom imana obasjali, jesmo li zikrom smirenosti težili, jesmo li razmišljajući o stvaranju Božijem vjerovanje snažili, jesmo li kao što je on s.a.v.s., klanjao, klanjali, jesmo li propise vjere od njega uzeli i živjeli ih? Bit ćemo pitani, jesmo li predano učili i svaki posao najbolje što znamo radili, jesmo li starije poštovali, samilost prema mlađima pokazivali, autoritete uvažavali? Jesmo li čistoći svega pažnju posvećivali, jesmo li se za svoje porodice kao istinski vjernici žrtvovali, brak prakticirali i nad njim bdjeli, djecu odgajali, komšije poštovali…? Bit ćemo pitani, jesmo li na halal način sticali i na Božijem putu trošili, jesmo li iskreni bili, pošteno živjeli, tuđe od sebe štitili…? Ono svjetlo što je Amina hazreti vidjela, to ne bješe svjetlo koje proizvede prejaki ezan sa naših munara, to ne bješe blještavilo ukrašenih nam džamija, to ne bješe odsjaj zlatnim slovima ispisanih riječi Božijih. Kad to postade naš Islam, tad se to svjetlo počelo gasiti a u mnogim mjestima potpuno je iščezlo. Ono svjetlo što je ona hazreti vidjela, to bijaše Islam u životu, to bijaše živa vjera, to bijaše Islam koji je prije i iznad svega podrazumijevao pravdu, slobodu, odgovornost. Time su Poslanik i odani sljedbenici mu osvajali ljude i narode; PRAVDOM, SLOBODOM, PREDANOŠĆU.
Ko je mogao odbiti poziv čovjeka koji bi pravde radi i svojoj voljenoj Fatimi ako bi ukrala, odsjekao ruku? Ko bi mogao odbiti čovjeka, poziv njegov da ga se slijedi, a koji uči da: „Vlast opstaje čak i sa nevjerstvom ali ne opstaje sa zulumom i tlačenjem“. Ko je mogao odbiti poziv čovjeka koji podstiče da se ljudima poklanja sloboda? Osloboditi roba, uči Poslanik, vrhunsko je dobro. Ko je mogao odbiti poziv onoga čiji se put zove Predanost – Islam? Onaj ponedjeljak, rebiu-l-ewwelski 571., ne bješe običan. U njemu se desio mewlud. Rođen je čovjek koji će promijeniti ljude i historije tok. Ovaj mjesec što danas nastupa, nije običan. To je mjesec mevluda. Došao je podsjetiti nas na riječi Poslanikove: „Svi će sljedbenici moji ući u Džennet osim onih koji odbiju. Ko me slijedi ući će u Džennet, a ko ne slijedi, on odbija“. Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
