Kada čujemo ezan koji je poziv na zajednički namaz, trebamo se tom pozivu odazvati, jer obavezne – farz-namaze treba klanjati u džematu, odnosno u džamiji, osim kada čovjek ima šerijatsko opravdanje, poput bolesti, za izostajanje iz džemata.
Zajednički namaz klanja se tako što se na mjestu na kojem će se klanjati prouči ikamet koji je sličan ezanu, ali se uči brže. Zatim, onaj koji je najučeniji istupi naprijed kao imam – predvodnik, a iza njega se poredaju oni koji će sa njim klanjati – muktedije. Nije dozvoljeno da onaj ko ne zna učiti ispravno Kur’an bude imam onome ko to zna. Iza muškaraca će se posafati djeca, a iza djece žene. Ako žene budu klanjale same bez muškaraca, one neće učiti ezan i ikamet, a ona žena koja im bude predvodnik stajat će u sredini prvog reda –safa. Ako zajednički namaz budu klanjala samo dva muškarca, jedan on njih bit će imam, a drugi će stati sa njegove desne strane.
Neposredno nakon što imam – predvodnik zajedničkog namaza kaže “Allahu ekber”, to će reći i muktedija, onaj ko klanja za njim. Potom će i jedan i drugi samo na prvom rekatu proučiti “Subhaneke” i euzu. Poslije toga imam će klanjati kao kada klanja samostalno, ali onaj ko klanja za njim neće izgovarati bismillu niti bilo šta iz Kur’ana, niti “Semiallāhu limen hamideh”, a ostalo će izgovarati, ali nakon imama. Imam će na noćnim namazima Kur’an učiti naglas na prva dva rekata. Imam je postavljen da se slijedi u namazu, pa ga se ne smije preticati.