Vrijednost donošenja salavata i selama na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem

Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ”Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.”…Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: ”Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.”…

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Spominjati Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, salavatima predstavlja jedan od najboljih ibadeta i dobrih djela. Uzvišeni Allah ih je naredio Svojim robovima vjernicima u 56. ajetu sure al-Ahzāb: ”Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu pošaljite.”

Ibnul-Qajjim primjećuje: ”Uzvišeni Allah naređuje salavate na njega nakon što nas je obavjestio da On i Njegovi meleki ga spominju salavatima tj. pošto Allah i Njegovi meleki spominju salavatima Njegovog Poslanika pa spominjite ga i vi! Vi ste preči da ga spominjete salavatima i selamima zbog onoga što se stekli bereketom njegovog poslanstva.” Iz Ibnul-Qajjimovog djela: Dželāu-l-efhām fī fadlissalāti vesselām ‘alā hajri-l-enām.

AbdurRahman Es-Sa’di u Tefsiru kaže: ”tj. slijedeći Allaha i Njegove meleke u tom postupku, i kao znak zahvale prema nekim njegovim pravima kod vas, i da bi upotpunili svoj iman, i iz ljubavi i poštovanja prema njemu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da bi vam se povećala dobra djela i oprostili loši postupci.”
Sehl et-Tusteri je rekao: ”Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je od najboljih ibadetā zato što to djelo prvenstveno Uzvišeni Allah čini, zatim Njegovi meleki pa je onda naredio i vjernicima da to rade. S drugim vidovima ibadetā nije takav slučaj.”

Abdullah Ibn Abbas je rekao: ”Kada je objavljen ovaj ajet, muhadžiri i ensarije su rekli: ‘Allahov Poslaniče, ovo je specijalno za tebe, a nama od toga ništa ne pripada?’ Tada je Uzvišeni Allah objavio ovaj ajet: “On vas blagosilja (donosi salavate na vas), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima Samilostan.” (al-Ahzāb, 43). Ovo je zaista jedna od najvećih Allahovih blagodati prema ovom ummetu i dokaz njegove odlike nad drugim narodima.

Neki hadisi o vrijednostima salavata i selama

”Na onoga donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata!” (Muslim)

”Uistinu Allah ima meleke koji putuju po Zemlji i prenose mi selame od moga ummeta.” Bilježi Nesai (1215) i šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim u Essilsiletus-sahiha (2853).

”Kada me god neko poselami, Allah mi vrati dušu da mu odgovorim na selam.” Sahih Sunen Ebi Davud (1795).

Ebu Talha prenosi da Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao jednog dana a radost se primjetila na njegovom licu pa reče: ”Došao mi je Džibril, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: ‘Zar nisi zadovoljan Muhammede da svakog onog iz tvog ummeta koji te jednim salavatom spomene, ja spomenem salavatom deset puta i koji ti jedan selam pošalje, ja pošaljem njemu deset puta.” Sahih Sunen Nesai (1228).

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podstakao je na učenje salavata govoreći o višestrukim nagradama i da bivaju razlogom oprosta grijeha i izvršenjem čovjekovih potreba i briga: ”Onoga ko mene jednim salavatom spomene, Allah će deset puta spomenuti, biće mu oprošteno deset grijeha i biće podignut za deset stepeni.” Bilježi Nesai od Enesa Ibn Malika (1297) i imam Ahmed, a vjerodostojnim smatraju: Ibn Hibban, Hakim, Dijauddin el-Maqdisi i šejh Albani u Sahihu Sunen Nesai.

Ubejj Ibn Ka’b prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi, kada bi prošle dvije trećine noći, ustao i povikao: ‘O ljudi, spominjite Alaha, spominjite Allaha (činite zikr)! Približava se dan kada će se prvi put puhnuti u rog, a zatim i drugi put! Približava se smrt s onim što sa sobom nosi!”’ Ubejj reče: ”Allahov Poslaniče, želim povećati učenje salavata na tebe, pa koliko ću vremena od noćnog ibadeta, provesti u učenju salavata?” ”Koliko hoćeš.” – odgovori on. ”Hoću li četvrtinu?” ”Koliko hoćeš.” – reče on – ”Ako povećaš, bolje za tebe!” ”Da provedem polovinu?” ”Koliko hoćeš.” – odgovori on – ”Ako povećaš, bolje za tebe!” ”Rekoh: ‘Da provedem dvije trećine?’ Reče: ‘Koliko hoćeš.’ Sve što provedeš više, biće bolje za tebe!’ Rekoh: ‘Da cjelokupno vrijeme noćnog ibadeta provedem u učenju salavata na tebe (spominjući te salavatima)?’ On će na to: ‘Ako tako budeš radio, postići ćeš ono što želiš i biće ti oprošteni grijesi.”’ Bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim kao i šejh Albani. Bilježe ga još: imam Ahmed u Musnedu i Hakim u Mustedreku. Hakim ga smatra vjerodostojnim.

Ibnul-Qajjim u Dželāu-l-efhām kaže: ”Naš je šejh Ebul-Abbas (Ibn Tejmijje) upitan o tumačenju ovog hadisa pa je rekao: ”Ubejj je imao dove koje je učio za sebe pa je upitao da li da četvrtinu od toga odvoji za salavate? Odgovorio mu je: …, jer onoga ko Vjerovjesnika spomene jednim salavatom, Allah spomene sa deset salavata. A koga Allah spominje salavatima, dovoljno mu je za ono što želi i grijesi mu budu oprošteni.”

Šejhul-islam je također kazao u Er-Rreddu ‘alel-kubrā (1/133): ”Ovo predstavlja vrhunac stjecanja dobara i otklanjanja zala od sebe kojima čovjek biva okupiran; ovom dovom čovjek stječe željeno i odagnava ono od čega strahuje.”

Što više salavata budeš učio, povećat će se i tvoja ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i postat ćeš mu bliži, jer onaj ko nešto puno spominje to i zavoli.

Bilježi Tirmizi od Abdullaha Ibn Mesuda i ocjenjuje kao hasen: ”Najpreči od ljudi meni na Sudnjem danu je onaj ko je najviše salavata na mene donosio.” Šejh Albani hadis smatra dobrim u Sahihu Tergib ve terhib, Ibn Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim.

Musliman je dužan izbjegavati sijela u kojima se vode besposleni razgovori, odnosno na kojima se ne spominje i ne veliča Allah i ne donosi salavat na Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Prisustvo ma takvim sijelima može biti uzrokom da Allah ne oprosti grijehe:

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: ”Kad god ljudi sjednu u društvu u kome se ne spominje Allah i ne donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – kajat će se zbog toga. Ukoliko Allah htjedne, kaznit će ih. A ukoliko htjedne, oprostit će im.” Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-dobar. Takvim ga smatra i Nevevi, Ibn Hadžer al-Askalani, Sujuti, šejh Albani i drugi. Prenijet je sa više seneda od Ebu Hurejre od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Načini donošenja salavata

Najvjerodostojnije načine donošenja salavata prenose četiri ashaba, bilježe ih Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim hadiskim zbirkama, ili jedan od njih dvojice:

Od Ka’ba Ibn ‘Udžre i Ebu Humejda es-Sa’idija bilježe i Buhari i Muslim, od Ebu Seida el-Hudrija samo Buhari, a od Ebu Mes’uda el-Ensarija samo Muslim. Osim Buharije i Muslima, od ove četverice ashaba i drugi bilježe načine donošenja salavata: od Ka’ba Ibn ‘Udžre bilježe: Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madždže, imam Ahmed i Darimi; od Ebu Seida el-Hudrija: Nesai i Ibn Madždže; od Ebu Humejda: Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, a od Ebu Mes’uda el-Ensarija: Ebu Davud, Nesai i Darimi. Uče se na tešehhudu poslije ettehijjatu, nekad jedan, nekad drugi bez kombinovanja; najbolje ih je učiti i van namaza s tim što se tada koriste i kraće forme puput: Allāhumme salli ‘alā Muhammed, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, alejhissālatu vesselām i sl.

Osim ove četverice, i drugi ashabi prenose načine donošenja salavata: Talha Ibn Ubejdullah, Ebu Hurejre, Burejde Ibn Husajb i Abdullah Ibn Mes’ud, radijallahu anhum edžmeīn.

AbdurRahman Ibn Ebi Lejla je rekao: – Sreo me Ka’b Ibn ‘Udžre, radijallahu anhu, i upitao: Hoćeš li da ti poklonim dar kojeg sam čuo od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem?
Naravno, pokloni mi ga – rekoh ja, a on zatim reče: Pitali smo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, kako se donosi salavat na tebe i tvoju porodicu? A Allah nas je naučio kako ćemo te pozdravljati.’ On je rekao:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَعَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ
اللَّهُمَّ بَارِكْ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ كَمَا بَارَكْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَعَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā sallajte ‘āla Ibrāhīme ve ‘āla āli Ibrāhīme, inneke Hamidūn Medžīd. Allāhumme bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodicu Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni. Allahu, podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Od Ebu Humejda es-Saidija, radijallahu anhu, se prenosi da su (ashabi) upitali: – Allahov Poslaniče, kako ćemo te spominjati salavatima? – reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ علَى محمَّدٍ وَ (عَلَى)أزْواجِهِ وذُرِّيَّتِهِ، كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ،
وَبارِكْ علَى محمَّدٍ وَ (عَلَى) أزْواجِهِ وذُرِّيَّتِهِ، كَمَا بَارَكْتَ علَى آلِ إبراهيمَ، إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve (‘alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā sallejte ‘alā āli Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve (‘alā) ezvādžihī ve zurrijjetihī kemā bārekte ‘alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj; i podari bereket Muhammedu, njegovim suprugama i njegovom potomstvu, kao što si podario porodici Ibrahimovoj, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekli smo: Allahov Poslaniče, znamo kako da te pozdravljamo (selamimo), ali kako da donosimo salavat?

Rekao je: Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ عَبْدِكَ وَرَسُولِكَ كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَبارِكْ علَى محمَّدٍ وَآلِ مُحَمَّد كَمَا بَارَكْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ وَآلِ إِبْرَاهِيمَ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ‘abdike ve resūlike kema sallejte ‘alā Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve āli Muhammed kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve āli Ibrāhim.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu, Svome robu i Svome Poslaniku, kao što si podario Ibrahimi i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj.

Ebu Mes’ud el-Ensari, radijallahu anhu, rekao je: Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok smo sjedili sa Sa’dom Ibn ‘Ubadetom. Bešir Ibn Sa’d mu je rekao: Naredio nam Allah, ‘azze ve dželle, da donosimo salavat na tebe, Allahov Poslaniče, pa kako ćemo ga učiti?
Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zašutio toliko da smo poželjeli da ga to nije ni upitao, a zatim je rekao:

Recite:
اللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ ، كَمَا صَلَّيْتَ عَلَى إِبْرَاهِيمَ ، وَبَارِكْ عَلَى مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِ مُحَمَّدٍ ، كَمَا بَارَكْتَ عَلَى آلِ إِبْرَاهِيمَ فِي الْعَالَمِينَ ، إِنَّكَ حَمِيدٌ مَجِيدٌ

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā sallajte ‘āla Ibrāhīme, ve bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā bārekte ‘alā āli Ibrāhīme fi-l-‘ālemīne, inneke Hamīdun Medžīd.

Allahu, podari svoj salavat Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario Ibrahimu i podari bereket Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si podario porodici Ibrahimovoj među svim svjetovima. Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni.

Neke prilike kada se donose salavati na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

– Kada spomenemo Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čujemo da ga je neko spomenuo i kada se napišemo njegovo ime. Neki učenjaci to smatraju obaveznim. ”Škrtica je onaj u čijem prisustvu bude spomenuto moje ime, a on me salavatom ne spomene!” Bilježi Tirmizi i ocjenjuje kao hasen-sahih. Hakim, Sujuti i šejh Albani ga također ocjenjuju vjerodostojnim.

– Nakon ezana, zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čujete mujezina, ponavljajte za njim a potom donesite salavat na mene.” Bilježi Muslim

– U danu i noći petka. ”Mnogo slavata donosite na mene u danu petka i u noći petka.” Bilježi Bejheki i šejh Albani ocjenjuje dobrim u Essilsiletus-sahiha (1407). Ebu Nu’ajm u svom djelu Hiljetul-evlija spominje od Vehb Ibn Munebbiha da je rekao: Rekao mi je Abdullah Ibn Mes’ud: ”Vehbe, petkom prouči hiljadu salavata na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem; reci: Allahumme salli ‘alennebijji-l-ummijji”

– Na početku i na kraju dove. Imam Nevevi u djelu el-Ezkar kaže: ”Ulema je saglasna kako je pohvalno dovu početi zahvalama Uzvišenom Allahu, a potom salavatom na Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i isto tako završiti dovu sa ove dvije stvari. Predaje o ovome su brojne i poznate.”

– Ujutro i navačer po deset salavata. ”Ko donese na mene deset salavata ujutro i deset salavata navečer, sustiće ga moj šefa’at na Sudnjem Danu.” Bilježi Taberani od Ebu Derdāa; neki hadiski stručnjaci hadis ocjenjuju dobrim, tj. hasen li gajrihi kada se pojača drugim rivajetima.

– Nakon drugog tekbira dženaze namaza sunnet je proučiti salavat-ibrahimijje.

– Na posljednjem tešehhudu u namazu sunnet je proučiti salavat na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Jedan dio učenjaka to smatra obaveznim.

– Na skupu (medžlisu) muslimana prije nego se ustane sa sijela.
Hadis o tome je prethodno naveden.

– Prilikom ulaska u džamiju: بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله ”bismillāhi vessalātu vesselāmu ‘alā resulillāh اللهمَّ افتَحْ لي أبْوابَ رَحمَتِكَ Allahumme ftahlī ebvābe rahmetike.”

– Prilikom izlaska iz džamije:
” بسم الله و الصلاة و السلام على رسول الله bismillāhi vessalātu vesselāmu ‘alā resulillāh, اللَّهمَّ إنِّي أسألُكَ مِن فضلِكَ Allahumme innī es’eluke min fadlike, اللَّهمَّ اعْصِمْني من الشَّيطانِ الرَّجيم Allahumme‘simnī mineššejtānir-radžīm.”

Na kraju, vratimo se na riječi Ka’ba Ibn ‘Udžre, radijallahu anhu, i razmislimo o toj predaji. Vidimo kako su Vjerovjesnikovi, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hadisi i spoznaja o njegovom sunnetu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, našem selefu predstavljali nešto najdragocjenije i najmilije njihovim dušama. Zato je Ka’b kazao to što kazao ukazujući na bitnost onoga šte će prenijeti AbdrurRahmanu Ibn Ebi Lejli.

Ogromnu pažnju su pridavali sunnetu svoga Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i nije čudno što su to smatrali najljepšim poklonima kao što nije nimalo čudno što su upravo ti ljudi bili svjetiljka-vodilja ostalim narodima pa ih je Allah pomagao protiv neprijatelja. Bolna je stvarnost kod muslimana koju danas primjećujemo kroz opću apatiju, tromost i nezainteresiranost za šerijatske nauke, osim onih kojima se Allah smiluje a malo je takvih.

Kada razuman čovjek razmisli o hadisu Ka’ba tj. vrijednosti vjerovjesničkog sunneta pohranjenog u dušama prvih generacija muslimana-selefu saliha i zatim ako pogleda u stanje mnogih koji se pripisuju islamu danas…ako pogleda u stanje onih i ovih muslimana, spoznat će tajnu zbog koje su jedni bili potpomognuti protiv neprijatelja uprkos malobrojnosti – a ovi drugi bivaju poraženi iako ih je mnogo i nema ponosa muslimanima dok se ne vrate Plemenitoj Knjizi i čistom Sunnetu…