Vjernik.com Namazi, sure, dove, hadisi, hutbe
Koliko god pojedini smatrali ovu temu nebitnom i prevaziđenom, ipak nas naša stvarnost koju živimo obavezuje da o njoj uvjek govorimo.
Poštivanje i uvažavanje starijih čini život i sredinu posebno ugodnom i oplemenjuje porodični i društveni ambijent rahatlukom i međusobnim uvažavanjem. Kontakt između ljudi različitih dobi vrlo često rezultira nesporazumima i svađama. Zlatno je pravilo postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., upućujući nas na najbolje rješenje a to je poštivanje starijih i samilost i razumijevanje mlađih, pa kaže:
„Ko ne bude milostiv prema mlađima i ne bude poštovao starije ne pripada nama.“ (hadis sahih, Buhari u Edebu i Ebu Davud) Ovo je naš vjerski princip sa kojim se ponosimo i on važi za sva vremena i sve situacije, ne zastarjeva niti se mijenja. I još jedna posebna specifičnost nas muslimana je u tome da naše prakticiranje ovih pravila života, kada se rade u ime Allaha, dž.š., imaju tretman ibadeta, čime postižemo ovosvjetsku nagradu, a to je rahatluk i oduševljenje ugođajem života, i velikom nagradom na drugom svijetu.
Svako udaljavanje od pravila koja su nam data u Kur’anu časnom i hadisu rezultira stanjem kojim nismo zadovoljni pa je tako i situacija koju osjećamo u našim porodicama, odgojno-obrazovnim institucijama i na drugim mjestima u našem društvu.
Interesantno je da je ovo stanje Poslanik, s.a.v.s., najavio kao mali predznak Sudnjeg dana. Pored onoga što je spomenuto u poznatom Džibrilovom, a.s., hadisu: “da će majka sebi roditi zapovjednika” navešćemo još jedan hadis koji govori i stanju kakvo će zavladati pred Kijamet.
Aiša, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Neće nastupiti Kijametski dan sve dok: djeca ne postanu srdita (ljuta), kiša ne bude vruća i topla, poveća se broj nevaljalih i nepoštenih, smanji se broj plemenitih ljudi, mlađi se (bespravno i neuljudno) usprotive starijim, a nevaljali plemenitim ljudima.” (Taberani)
Naša plemenita vjera nas uči da poštujemo i uvažavamo starije, učenije, one koji su na položaju i sve one koji na neki način zaslužuju poštivanje. Ova vjerska uputstva nisu samo običajne, ili redovne naredbe, nego su to plemenite smjernice koji rezultiraju obostranim zadovoljstvo svih članova, porodice i društva. Prakticirajući ove savjete sprečavamo nered, neželjene istupe i bilo kakve druge situacije koje, na bilo koji način, ugrožavaju prava drugih ljudi.
Red i harmonija u društvu se ne postiže silom, niti ohološću i nametanjem drugima, nego primjenom kriterija i pravila koja rezultiraju pravima i obavezama svakog pojedinca, tako da svaki čovjek u nekim situacijama biva nadređen u a drugim podređen, pa su neke stvari ponekada njegovo pravo ali isto tako nekada bivaju i njegovom obavezom. Upravo zbog toga moramo poraditi na oživljavanju i vraćanju ovih vrijednosti, koje su skoro pa nestale iz našeg svakodnevnog života.
Poštivanje starijih je praksa Allahovih poslanika, a.s., i to je stvarna odlika muslimanske sredine. Pogledajmo kako nas naš predvodnik i uzor Muhammed, s.a.v.s., praktično podučava ovim vrijednostima. Kada su muslimani oslobodili Meku, među onima koji su došli da prihvate islam bio je i otac od Ebu Bekra, r.a., oronuli starac zvani Ebu Kuhafe koji je lično došao do Poslanika, s.a.v.s. Tada Poslanik, s.a.v.s., reče Ebu Bekru: “Zašto ga nisi pustio da sjedi u svojoj kući pa da mi odemo njemu,” želeći time ukazati na poštivanje starijih.
Uvažavanje i poštivanje starijih, zbog njihovih godina, iskustva, položaja i znanja (iluma) je odlika vjernika i oni koji to ne bi prihvatali nisu kompletni vjernici i ne rade po sunnetu Poslanika, s.a.v.s.
Ubade ibn Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne pripada nama onajkoji ne poštuje starije, nije milostiv prema mlađima i ne priznaje pravo našim učenima.” (hadis sahih, Ahmed i Hakim)
Ebu Musa El-Eš’ari, r.a., pripovijeda od Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Zaista je od veličanja Allaha, dž.š.: poštivanje starijeg sijedog muslimana, uvažavanje hafiza Kur’ana, koji je u svome hifzu umjeren i odmjeren i poštovanje pravednog vladara.” (hadis hasen, Ebu Davud i Rijadus-salihin).
U ovom hadisu vidimo da, pored ostalih koji su spomenuti, poštivanje osobe koja je ostarjela i osijedila u privrženosti vjeri, se ustvari ubraja u veličanje Allaha, dž.š., zbog posebne deredže i mjesta koje takva osoba ima i zaslužuje kod svog Stvoritelja.
Ljude treba cijeniti i davati im onaj položaj koji oni i zaslužuju. Jednom prilikom je neki čovjek od Alije, r.a., na vrlo lijep i uljudan način tražio pomoć, pa mu je on poklonio svoj ogrtač i stotinu dinara. Neki su mu prigovorili zbog toga, a on im reče: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svakom čovjeku dajte ono mjesto koje on zaslužuje!” Ovo je mjesto koje ovaj čovjek kod mene zaslužuje.
Jednom prilikom je neki čovjek povukao Sufjana ibn Ujejnu za ogratač i tražio od njega da mu ispriča neki hadis. Sufjan mu se tada okrenu i reče: “O dječače, ko ne priznaje mjesto ljudima (i ne ophodi se s njima na adekvatan način) taj ni sebe ne poznaje.”
Kada je Džerir ibn Abdullah El-Bedželi došao kod Poslanika, s.a.v.s., a kuća je bila puna ljudi i nije imao gdje sjesti, tada mu je Poslanik, s.a.v.s., dao svoj ogrtač da na njega sjedne. Tada je Džerir, r.a., uzeo taj ogrtač, prigrlio ga i poljubi, a zatim ga vrati Poslaniku, s.a.v.s., i reče mu: „Allahov Poslaniče, neka te Allah sačuva i ugosti kao što si ti mene ugostio. Poslanik mu tada reče: “Kada vam dođe čovjek koji je ugledan u svome narodu, onda i vi njega posebno ugostite!” (Taberani u Evsatu)
Također je dobro poznat slučaj, kada je Sead ibn Muaz, r.a., pozvan da presudi između Poslanika, s.a.v.s., i židovskog plemena Benu Kurejza, pa kada je Sead stigao, onda je Poslanik, s.a.v.s., naredio da svi prisutni ustanu iz poštivanja prema njemu, jer je on došao u svojstvu sudije. Tada je Poslanik rekao: “Ustanite pred vašim gospodinom/poglavarom!” To je bilo iz poštovanja prema njegovoj funciji koju je tada obnašao, mada je Sead tada bio vrlo mlad.
Poznato je i uvažavnje koje je Poslanik, s.a.v.s., iskazao Ebu Sufjanu, velikanu Meke, dojučerašnjem mušriku, prilikom oslobođenja Meke, kada je rekao: “Ko uđe u kuću Ebu Sufjan, taj je siguran.” Izvor: preporod.com
