Nezadovoljstvo je stanje koje danas živi većina ljudi, među njima i vjernici. Nezadovoljni gotovo svim oko sebe a nesposobni da mnogo toga što ih okružuje mjenjaju. To nezadovoljstvo čovjeka, pa i vjernika, često baca u očaj, u beznađe pa pomisli da je i sam beskoristan jer, možeš misliti, ni na šta uticati ne mogu. A da li je baš tako?
Jeste, istina je da ne mogu promjeniti na globalnom planu ništa. Gledam kako bogati i moćni tlače slabe, zgražavam se ali nisam moćan. Jeste, istina je da ne mogu promjeniti na višim nivoima vlasti u vlastitoj mi zemlji ništa.
Gledam svađe i sukobe, gledam nepravdu i nepoštenje, gledam kako oni koji bi nam o kući trebali brinuti razgrađuju je ali nisam moćan. Jeste, istina je da ne mogu u mnogim sferama našega života promjeniti gotovo ništa. Gledam naše sugrađane kako se muče da sebi u bolesti život kvalitetnijim učine skupo lijekove plaćaju. Nažalost nisam moćan.
A kada bi nas neko pitao, ima te li želje, imate li želju to mjenjati dakako da bi uglas, u jedan glas uzviknuli, hoćemo. Sinoć bijaše prva noć uoči petka u mjesecu Redžebu, regaibska, noć želja se zove. Dolazi nam svake godine da nas podstakne da nađemo put koji će nam omogućiti da mijenjamo ono što ne valja, odnosno da sebi ispunimo želje.
Korak ka tom cilju je svijest da je naš temeljni cilj životni postići Božije zadovoljstvo. Zamisli da si kao čovjek svjestan svoje prolaznosti, da si kao vjernik svjestan da u vječnost, u stvarni život, putuješ.
Zamišljen nad ovom istinom sebi bi u zadaću stavio da svakim svojim gestom, svakim korakom, djelom i angažmanom svakim želiš da Stvoritelj tvoj bude zadovoljan, a takvo djelo, hod tim putem nužno te čini sretnim a i ljudima, ne samo ljudima, oko tebe sreću donosi. Jedni se pripremaju da obilježe Isaov rođendan, drugi obilježavaju regaib, miradž, čekaju ramazan.
O kako bi bilo divno da ti, za svakog od njih važni,dani obilježe njihovo ponašanje i da rade djelo koje Božijem zadovoljstvu vodi i eto ispunjenja naših želja, eto sreće svima. Okrutna je istina da će sve u vezi sa obilježavanjem ovih važnih dana ostati na svjetlu koje osvjetljava balkone ali ne i srca, na svjetlu koje osvjetljava trgove i ulice ali ne i srca i da će sve ostati isto, a može biti i gore.
Zato je nama važno znati da ne čekamo već da sreći i ispunjenju želja krenemo odmah a taj put se zove mjenjam sebe i koračam, odlučno koračam sreći, ispunit ću sebi cilj, bit ću srećan. Dok zamišljam kako bi bilo divno da „veliki“ koji misle da svijetom upravljaju Božijem zadovoljstvu svojim odlukama i djelima hrle, ništa me ne sprečava da ja tim putem idem.
Hoću Gospodaru da si Ti zadovoljan sa mnom pa svako djelo koje činim nijetom čistim i iskrenim to ću da radim. Poslanik me je podučio da se djela cjene prema namjeri i zato neću da radim ništa kako bi se ljudima umilio već kako bi vjeru živeći u okrilje milosti Božije hrlio.
Šta vrijedi osvjetljen trg ako napadaš čovjeka čija je boja kože drugačija, koji se po svom a ne tvom zakonu Bogu moli? Šta vrijedi kandilj sa munare ako nema bratstva među nama? Šta vrijedi blagdan ako je osvjetlio samo ulicu, šta vrijedi mubarek noć ako je upalila samo kandilje?
Uzvišeni Bože nauči nas šta je svjetlo. Amin
