Sihr

Šta je zapravo sihr?
El‐Ezheri je rekao: „Sihr je svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži njegova usluga.”
Na drugom mjestu: „Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoće da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nešto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini.”

Prenosi se od Ibnu Ebi Aiše da je rekao: „Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato što on pretvara (preobraća) zdravlje u bolest.”

Ibnu Faris je rekao: “Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine.”

U Mu’dzemu‐l‐Vesitu je rečeno: „Sihr je tajnovit i suptilan.”

U djelu “Muhitu‐l‐Muhit” se kaže: „Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered.”

Ibnu Kudame El‐Makdisi kaze: „Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On sprječava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom, itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene, ili da bi omrzli jedno drugom, ili da bi omilili jedno drugom.”

A Ibnu‐l‐Kajjim je rekao: „To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”

Dokazi iz Kur’ana o postojanju džina i šejtana

Uzvišeni Allah je rekao:
“Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, i kada dodoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kada se njegovo učenje završi vratiše se da svoj narod opominju.” (El-Ahkaf, 29)

“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” (El-En’am, 130)

“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć.” (Er-Rahman, 33)

“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali.” (El-Džinn, 1)

“I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” (El-Dzinn, 6)

“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Ma’ida, 91)

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, ajet, 21)

Dokazi iz Kur’ana su brojni. Dovoljno je znati da u Kur’anu postoji citava sura koja govori o dzinima.
Rijec dzin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista rijec u mnozini na sedam mjesta. Rijec sejtan u jednini je spomenuta na sezdeset i osam mjesta, a ista rijec u mnozini na sedamnaest mjesta.
Kako vidimo, o dzinima i sejtanima postoji veliki broj ajeta.

Rekao je Uzvišeni Allah:
“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali!” (El-Bekara, 102)

”Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija? – Reče Musa – A čarobnjaci neće nikada uspjeti.” (Junus, 77)

“I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će Svojom moći istinu učvrstiti, makar će to nevjernicima krivo biti.” (Junus, 81 – 82).

“I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! – rekosmo Mi – Ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.” (Ta ha, 67 – 69).

I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! – I on odjednom proguta sve čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova – povikaše – Gospodara Musaova i Harunova.” (El-E’araf, 117 – 122).

“Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.” (El-Felek, 1 – 5)

“Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi.” (En-Nas, 1 – 6)

Kurtubi je rekao da riječi “od zla onih koji u uzlove pušu” aludiraju na vračare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale. Hafiz Ibnu Kesir rekao je da ove riječi označavaju sihirbaze (vračare).

Ibnu Džerir Et-Taberi je rekao za gornje riječi: “To jest od zla vračara koji pušu u uzlove od konaca kad zapisuju.” Ovako kaže i El-Kasimi, kao i drugi tumači Kur’ana.

Suština sihra
Postoji više opisa sihra i teško je reći šta je to mada se svi uglavnom svode na to da se radi o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Postoji više vrsta sihra a najuočljiviji su:
• sihr rastavljanja,
• ljubavni sihr,
• sihr priviđanja,
• sihr ludosti,
• sihr nemarnosti,
• sihr bolesti,
• sihr krvarenja,
• sihr odgađnja ženidbe,
• urok, itd.